Aleksandar Dragomanović jedan je od ključnih arhitekata poslijeratne hrvatske moderne čiji donedavno nedovoljno poznati opus broji više od 100 djela (natječajnih rješenja, projekata, studija te 24 realizacije) nastalih u vremenskom rasponu 1948. – 1995. Tijekom svoje karijere Dragomanović je, uz ostalo, u Zagrebu ostvario nekoliko paradigmatskih zgrada istaknute vrijednosti (dijelom u koautorstvu s Radovanom Nikšićem i Ninoslavom Kučanom), kao što su: ‘Modna kuća’ u Praškoj ul., robna kuća ‘NaMa’ Trnsko, kompleks SRCE, Dječja ustanova Sopot, zgrada SDK u Ul. grada Vukovara i dr.

Njegov stvaralački prosede odlikuje se racionalnom metodom projektiranja izrazito dotjerane, sistematične koncepcije i dosljednoga analitičkog postupka, u kojoj su funkcionalna čistoća, inženjerski promišljena konstruktivna rješenja i profinjeno minimalističko oblikovanje s atributima najboljih apstraktnih kompozicija – uvijek u neodvojivoj korelaciji. Osobiti njegov doprinos vidljiv je u razvoju tipologija suvremenih robnih kuća, poslovnih zgrada i škola, realizacija koje su u vrijeme nastanka imale veliki utjecaj na struku. U Dragomanovićevoj su arhitekturi prisutne snažne refleksije nizozemskih iskustava 50-ih i 60-ih godina (utjecaji Bakeme i Van den Broeka) te skandinavskih arhitektonskih uzora.

Osvojio je brojne nagrade na natječajima, uz ostalo je i laureat nagrada za životno djelo ‘Viktor Kovačić’ (1986.) i ‘Vladimir Nazor’ (1988.). Nezaobilazan je Dragomanovićev pedagoški utjecaj na više od 40 generacija studenata zagrebačkoga Arhitektonskog fakulteta (1949. – 1991.). Povodom 100. godišnjice njegova rođenja, kao svojevrsni komorni memento, priređena je ova virtualna izložba s odabirom pet kapitalnih nerealiziranih projekata o kojima se malo toga zna, te pet paradigmatskih realizacija koje su već od trenutka dovršetka redovito uvrštavane među antologijska djela hrvatske poslijeratne athitekture.